Svaki spol ima ima svoje dobre i loše strane, umjesto naglašavanja isti, trebalo bi poraditi na spajanju najboljih osobina oba spola kako u svakodnevnom životu, tako i u menadžmentu i vođenju. Spol s kojim se osobe rode određuje njihove rodne uloge i set osobina koje ih karakteriziraju. Zbog toga oduvijek postoje razlike u radu muškaraca i žena, različit pristup radnim zadacima, različit odnos sa suradnicima, drugačije snalaženje u prostoru i okruženju u kojem djeluju, različit tip komunikacije i slično.
"Ženski, odnosno muški stil vođenja popularno su tako nazivani zbog toga što ih karakteriziraju ponašanja koja se smatraju tipično muškima, odnosno tipično ženskima. To, naravno, ne znači da je muški stil vođenja svojstven muškarcima, odnosno da ženski stil menadžmenta primjenjuju isključivo žene." (Pološki, 2002.)
Na grafikonu vidimo profile tipičnog muškog i tipičnog ženskog menadžera. Neke osobine karakteristične su za određeni spol, ali način vođenja nije spolno određen. Osobe oba spola mogu primjenjivati i muški i ženski stil vođenja. Zbog prirode menadžerskog posla koja je situacijska, može se zaključiti da najboljim menadžerima postaju oni koji posjeduju obje grupe vještina, i muške i ženske, te se najbrže prilagođavaju situaciji. Najbolji menadžer postaje ona žena ili onaj muškarac koji se ovisno o situaciji koristi s oba stila vodstva.
Razlike među spolovima moraju se priznati, razumjeti, iskoristiti. "Isticanjem različitih pristupa problemima muškaraca i žena ozakonjujemo alternativne strategije. Poruka je da muškarci i žene često donose različite pristupe gledanja na problem, mogućnosti i odluke. A što je više mogućnosti na raspolaganju, bolji je i output kako za pojedince tako i za poslovanje" (Heim & Golant, 1993.).
Nema komentara:
Objavi komentar