Kako bi se saznali podaci o navikama ljudi iz svakodnevnog okruženja i njihovom načinu vođenja i sudjelovanja u timu provedena je anketa u kojoj je sudjelovalo 20 osoba s područja Osječko – baranjske i Požeško – slavonske županije. U anketi je sudjelovalo 10 osoba muškog i 10 osoba ženskog spola, sve osobe s višom ili visokom stručnom spremom. Ispitanicima je postavljeno 5 pitanja kako bi se vidjelo kojem su stilu vođenja skloniji:
- Jeste li skloniji timskom ili individualnom radu?
- Smatrate li da su u menadžerskom poslu dopuštene emocije?
- Da ste na čelu organizacije, biste li bili spremni uložiti veći dio zarade u obrazovanje svojih suradnika?
- Smatrate li da u timu treba prevladavati prijateljstvo ili konkurencija?
- Smatrate li da u timu treba postojati kontrola i moć pojedinca ili mogućnost dogovora svih članova tima?
Nakon provedene ankete, uočavaju se razlike u odgovorima između muškog i ženskog spola. Žene su privrženije timskom radu i radu u skupini, smatraju da su emocije potrebne i poželjne pri odlučivanju i radu u timu. Žene smatraju da je međusobna konkurencija suradnika potpuno nepotrebna, odnosno da osobe u timu treba vezati prijateljstvo i blizak odnos. Sve su to karakteristike "ženskog stila" vođenja. Muškarci, suprotno ženama, više vole individualan rad. Također, oni smatraju da u timu treba biti konkurencije i da treba vladati natjecateljski duh. Njihovo mišljenje o emocijama u poslu je podjeljeno. Ispitani muškarci pripadaju onim vođama koji koriste "muški stil", njihovi odgovori upućuju na to da žele imati autoritet i da "cilj opravdava sredstvo". Jedna od odlika "ženskog stila" je i mogućnost dogovora i izostanak moći pojedinca u timu, ispitanici koji su sudjelovali u ovoj anketi podijeljenih su mišljenja što se toga tiče. Još uvijek smatraju da je moć i autoritet jedna osobe bitna stavka svakog tima. Također, ispitanici nisu spremni odvojiti veći dio zarade za obrazovanje i poboljšanje vještina zaposlenika, što nije dobro. Svaki vođa i svaka organizacija treba težiti napretku i poboljšanju vještina jer su ljudski potencijali najvrjedniji resurs današnjice.
U anketi su sudjelovale osobe više i visoke stručne spreme, prema istraživanju, odnosno provedenoj anketi, vidi se da ispitanici u svom radu u timu kombiniraju i "ženski" i "muški" stil vođenja. Neke osobine "ženskog stila" potpuno su im "normalne" te ih prihvaćaju i koriste s odobravanjem, dok u nekim stvarima postupaju u skladu s "muškim stilom" vođenja. Ta kombinacija dvaju stilova prevladava kod ispitanika i to je njihov stil rada u timu i savladavanja zadataka. Neke osobine "ženskog stila" još nisu potpuno prihvaćene i prisutne u našem društvu, još uvijek se smatraju neprimjerenim ili nedovoljno kvalitetnim za rad tima ili organizacije. U nekim razvijenim zemljama, vođe koriste "ženski stil" vođenja i potpuno ga slijede i smatraju ispravnim, takav stil dolazi sa Zapada i uskoro će i kod nas zasjati u svom punom sjaju. Do tada vođe, ali i ostali pripadnici tima, moraju shvatiti da je tim najbolji oblik suradnje i savladavanja zadataka te da dobri prijateljski odnosi, komunikacija, dijeljenje informacija, dogovor, zajedništvo i prisustvo emocija vode ka napretku i uspješnom rješavanju svih problema i ostvarenju zajedničkih timskih i organizacijskih ciljeva.
